Osnove pojavnog
Sve što je stvoreno, rezultat je ljudskog napora, truda, ulaganja i odricanja i kao takvo koristi se u smislu Dobra ili ne. Istinsko stvaranje nije rezultat ljudskog napora, truda, ulaganja i odricanja, već milosrđa, ali ljudsko biće može do prineti delujući u tom duhu. Suština osnove ocenjivanja Ispravnosti je koliko stvaranje čoveka podržava stvaranje od strane milosrđa. „Trnovit je put do zvezda“ (lat. „Per aspera ad astra“).
Prirodna ljudska težnja da se radi ono što se nekome dopada nije negativna, ako nije isključiva jer život postavlja određena iskušenja koja nema ko drugi da prođe, doživi, sagleda i savladava nego svako pojedinačno. Davno je mudrost zaključila da je ispravno zajedničko delovanje ipak mnogo produktivnije, bez bednije, kvalitetnije i uspešnije. Na neki način, ljudsko biće radi i trudi se da bi stvorilo okolnosti da manje radi, a da prijatnije živi.
Ne može se reći da je opšta težnja lenjost, ali se svakako može reći da je načelno usmerenje kod mnogih da se ne radi ako se ne mora, da se što manje radi i da se vrlo često ne zauzima dovoljno podržavajući lični stav prema izvršenju radnih obaveza, dok je masovna pojava pozivanje na prava koja su ipak neodvojiva od obaveza