UVOD
Najveća religiozna zapovest na svetu
A.1 Zašto čovek mora da proučava kosmičke analize kada su one za izvestan broj ljudi teško razumljive? Ljudi su putem religija i svojih spasitelja već dobili putokaz prema Bogu! Zar neko može naći bolji i savršeniji put prema Bogu i stvarnoj kulturnoj nadgradnji od puta na koji je ukazao Isus u svojoj Propovedi na Maslinovoj gori i drugim svetim zapovestima? Može li se na putu ka svetlosti dobiti bolje uputstvo od ovog: „Ljubi Gospoda Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao samoga sebe“? Odgovor na ovo pitanje mora biti da je nemoguće ukazati na put ka Bogu, svetlosti ili savršenoj kulturnoj nadgradnji koji ne sadrži pre svega istu neprikosnovenu Božju zapovest koja je temelj života. Prema tome kosmičke analize i simboli strukture života nisu stvoreni da bi odvraćali ljude od svetih zapovesti Hrista ili od drugih manje više svetih zapovesti i uputstava o moralu i ponašanju iz drugih svetskih religija, već naprotiv da bi pokazali da je apsolutna istina jezgro najvećih kosmičkih facita ili dogmi koje su ta bića iznosila.
Situacija u svetu ili već predskazan „sudnji dan“
A.2 Situacija u svetu je danas najbolji dokaz da je neophodno ukazivati na to. Svet se nalazi u stanju koje se mora označiti kao stanje sudnjeg dana ili smaka sveta koji će, prema Hristu, zadesiti ljude u „vreme poslednje“. Zar se u toj poznatoj biblijskoj priči o budućnosti ne kaže da će „đavo besneti u celom svom carstvu“? Šta smo videli za vreme dva svetska rata koja su harala zemaljskim čovečanstvom u toku ovoga stoleća? Zar nismo bili svedoci pokušaja da se unište milionski gradovi sa celokupnim stanovništvom i svim kulturnim vrednostima? I zar nisu ljudi pokušali da unište čitavu jednu ljudsku rasu? Zar nismo videli da se ubijaju milioni ljudi, ne samo na bojnom polju, u odbrani svoje zemlje ili u napadu na tuđi životni prostor, već kako se civili odvode u gasne komore i ubijaju bez ikakve pravne ili opravdane osnove i, naravno, bez ikakvog obzira prema osnovnom Zavetu koji je uslov života: „Ne ubij“, „Praštaj bližnjemu svome“, „Vrati nož u korice njegove. Svi koji nož potežu, od noža će poginuti“. Zar nije zakon sav i proroci: „Ljubi Gospoda Boga iznad svega, a bližnjega svoga kao sebe samoga“? Gde je vera u premilostivog Boga i stvarna hrišćanska kultura u današnjoj stvarnosti „sudnjega dana“ kad ogromne mase ljudi, kako odraslih tako i dece, stari i mladi do smrti iznureni, leže u koncentracionim logorima ili logorima smrti koji bacaju svoju senku đavolske svesti na čitavu zemaljsku kuglu?
Razvoj sve više udaljuje ljude od religioznih dogmi
A.3 Zašto religiozni ideali koji su hiljadama godina propovedani ljudima nisu uspeli da spreče ove đavolske manifestacije koje su uzrok samrtnom ropcu, bolestima, invalidnosti, nevolji i nemoralu? Zar nije očigledno da tradicionalni religiozni ideali i dogme, prenošene s kolena na koleno, koliko god božanske da su bile, nisu mogle da poštede čovečanstvo epohe užasa sudnjeg dana? Zar ne primećujemo da ljudi prerastaju te ideale kao što deca izrastaju iz dečje odeće i obuće? I prirodno je da ljudi zbog toga ne mogu da veruju. Zar nisu milioni ljudi postali materijalisti, postali bezbožnici? I zar nije činje-nica da je takvih sve više? Zar nije sve više praznih stolica u crkvama, odnosno u Božjim kućama za vreme bogosluženja? Zar se time ne potvrđuje činjenica da su najviše kosmičke istine, religiozne zapovesti ili dogme postale mistika, nešto ponižavajuće za intelektualnog čoveka da bi se time bavio ili u to verovao? I da li su zbog toga grešni ljudi ili su možda pogrešni ti religiozni ideali?
Ljudi koji prihvataju stare religiozne ideale
ili dogme ne tražeći logično objašnjenje
A.4 Nisu grešni ljudi, niti su pogrešni religiozni ideali. Ovi religiozni ideali su genijalno prilagođeni ljudima kojima su bili dati. Za ljude na tom stepenu razvoja ti ideali su bili temelj života. Ali, veliki deo čovečanstva je prerastao taj stepen razvoja i manje više dorastao do novog stepena razvoja. Ovi ljudi žive u sasvim drugačijoj mentalnoj sferi nego ljudi za koje su nasleđeni religiozni faciti ili dogme bili prilagođeni i kojima su se dotična bića mogla potpuno posvetiti zahvaljujući svom još uvek jakom instinktu. Inteligencija kod tih bića još uvek nije bila razvijena u toj meri da bi mogli tražiti intelektualnu potvrdu ili obrazloženje pomenutih religioznih ideala, odnosno dogmi. Za njih je bilo dovoljno da su ti ideali ili dogme dolazile sa autoritativnog mesta.
Ljudi kojima su namenjeni ovi simboli
i glavno delo čiji su suplement
A.5 Ali danas već nije tako. Danas su mnogi ljudi izgubili sposobnost da veruju jer im je instinkt manje ili više degenerisao zbog porasta inteligencije. Time su dobili mogućnost da sami analiziraju, istražuju i posmatraju. I što razvoj ide dalje, oni sve više traže logično obrazloženje, odnosno, naučnu osnovu za svaku misaonu konstrukciju, zapravo predstavu koju treba da prihvate kao istinu. Bilo bi nepravedno zamerati ljudima zbog takvog stanja. Oni ne mogu da veruju u dogme religioznih ideala zato što su date kao gotovi rezultati ili postulati bez logičnog ili naučnog objašnjenja kako se do tih rezultata došlo. I s obzirom na sve to stvorena je ova knjiga simbola kao i glavno delo čiji je ona dodatak. Dakle, ova knjiga je stvorena da pomogne ljudima koji ne mogu više verovati tvrdnjama ili postulatima bez intelektualne ili logične podloge, ali koji srcem i razumom traže objašnjenje za ovo stanje sudnjeg dana. Oni počinju naslućivati da iza sve primitivnosti i nerazumevanja današnjeg svakodnevnog života takvo objašnjenje ipak mora da postoji. Upravo za ove ljude i njihova kosmička proučavanja se ovim otvara put ka objašnjenju presvetlog života koje opravdava sav mrak na svetu kao sredstvo za stvaranje i večno održavanje osnovnog tona svemira: ljubavi.
KNJIGA IZLAZI IZ ŠTAMPE IZMEĐU 5 i 10. OKTOBRA 2025.