BITI IZVAN TOKA 3
(…)
Božanstvo mora usred (zemlje) da živi:
Pasije kiše, ćudi vejavica,
Tuge samoće, il nepokoreni
Ushiti kada šuma cveta; burna
Ganuća mokrim stazama u jesen;
Sva zadovoljstva, sve boli, da pamti
I grane leta i granu u zimi.
Te mere suđene su njenoj duši.
(Nedeljno jutro, poema /deo/ Valas Stivenz, u prepevu Ivana V. Lalića)
U osnovi rečeno, ceo savremeni misaoni mejnstrim je gruba greška, koji vrhuni u odurnom racionalizmu, degenerišućem maskulinizmu i falusorazumu.
Obratite pažnju na ovu situaciju, kao slikovitoj predstavi mojeg prethodnog stajališta. U dalekoj nam Australiji, i njenom dičnom Sidneju, drči veoma slušana gradska radio stanica. E, tu radio stanicu drži jedan ozijevski milijarder. Ajde što je drži, nego baja voli vikendom da izigrava radio difzunu zvezdu tako što riga svoju pamet u etar. Ove godine je u Sidneju protestvovalo Društvo za zaštitu životinja zbog ugroženosti albino gorile na ostrvu Fidži. I sad, naš rejdio star se proslavio svojim komentarom, koji ću vam doslovno preneti čak i uz rizik da me smatrate nepristojnim. Dakle macan je prosuo u radio talase svoje visokocenjeno mišljenje, koje vam citiram: „Puca mi kurac za albino gorile na Fidžiju! Mene zanima ono što se dešava u mom okruženju!“, misleći valjda na svoju pozlaćenu WC šolju gde se proserava više nego na talasima svoje radio stanice. Ali ovo je samo uzgredni primer, gde sam želeo da oslikam raskoš njegove izuzetne ličnosti. Ključni primer ima toliko očiglednu analogiju s mojim gornjim stajalištem da mu nije potrebno dodatno objašnjenje. Naime, mikrolokalni filantrop je naručio da mu azijati naprave kolica s giga erektivnim falusom u kojima će se njegovi sugrađani vozikati po sidnejskoj džadi. Uau, kakva monumentalna ideja, možete misliti. Ali da zatvorim analogiju. Tako se i ljudski rod ukrcao u giga erektivni falusorazum savremenog scijentizma i taljiga u pravcu svoje propasti. Puca mu ona stvar što izumiru albino gorile…
No, da se vratim na glavnu nit ovog razmatranja. Maskulinost više nema uporišnu ideju kojom će opravdati svoju dominaciju. Monoteizam, scijentizam, tehnomagizam, itd, potrošili su svoje doktrine ali su i doveli živi svet na rub propasti. Te doktrine, pokazalo se, imaju redukcioni karakter, u tom smislu da naturaju maskulini princip promovišući sterilnu jednoličnost. Međutim, muško i žensko načelo dve su strane jedne mеtafizičke ideje, jedne kosmičke manifestacije, što je najbolje predstavljeno u kineskom simbolu jina i janga. Krug koji se večito okreće s naizmeničnim preovlađivanjem čas jina, čas janga, ali vazda u jedinstvu. Sličan tome je i Šivin simbol šestougla, ili lingam i joni, gde su dva suprotno obrnuta trougla prepletena u neraskidivom jedinstvu, koji povezuje mušku i žensku energiju kosmosa. U ezoterizmu ne postoji oboženi maskulini princip, ili Pater Deus, s jedne strane, i zli daemon, s druge, što je na vulgaran način ušlo u ustanovljenu monoteističku religiju, već je zli daemon ustvari Deus inversus, tačnije rečeno druga strana ili naličje iste metafizičke ideje, ili kosmičke manifestacije, gnostički Abraksas.
Zbog te krajnosti maskulinizma u trajanju od dva milenijuma došlo je do potpune degradacije i pervertiranja muškog načela. I mi vidimo kako se, pod teretom sopstvene iskvarenosti, pred našim očima urušava monoteistički maskulini kult, čiji sveštenici su, samo u prošlom veku, napastvovali na desetine hiljada dečaka širom sveta zloupotrebljavajući tako svetost u ime niskih strasti. Da ponovim stoga, daemon est Deus inversus.
Sada je makar očevidno da maskulinost dominira ogoljenom silom, ali, poput diva od gline, njegova nekadašnja moć se truni i deo po deo opada sa skeleta na čijoj lobanji dominiraju samo ogromne očne duplje iz kojih iskri neobuzdani strah zbog primicanja anđela osvete. A osveta će biti strašna…
Jer, Božanstvo mora usred zemlje da živi…!